o Pismu...
Postoji Prvi Put.
Da se zakuneš. Da slažeš. Da ostaviš. Da prevariš. Da zaboraviš. Da likuješ. Da obmaneš. Da izneveriš. Da prodaš. Da opsuješ. Da ne voliš. Prvi put da izdaš. Da odaš. Prvi put da zgaziš. Da razbiješ. Da ćutiš. Prvi put da ne gledaš u oči. Da pobegneš. Da se sakriješ.
Prvi put da se ne suočiš. Prvi put da odustaneš. Da se predaš. I da nekog predaš. Postoji prvi put da uništiš. Da srušiš. I srušeno spališ... I spaljeno raspeš... I rasuto preboliš... Postoji taj prvi put kad nestaneš. Kad odabereš Lakše. Kad zamrziš Teže. Prvi put kad uzmeš Gore. A od Dobrog načiniš Najgore.
Ima taj Prvi Put za sve.
I da se otvori Skriveni Džep. I da se raspe sadržaj te Tajne Pandorine Kutijce...
I da ti stigne pismo. I mala Ikona u njemu. I slika. I Svadbeni Ples...
Postoji prvi put kad otvaraš pismo. I kad otvaraš Prozor. I prislanjaš sliku čelu. I praviš joj novo Sklonište.
Postoji Prvi Put za sve.
Da nemaš mira.
Da hodaš noću. Da mi prođeš kraj kuće.
Prvi Put da vidiš Mrak.
I shvatiš, umoran od Dugog Hoda, da Postoji Prvi Put i za mene.
Kad spavam bez Snova O Tebi!
