o Šetnji i posle...
Dok si me zasmejavao... Dok nam je iza leđa otpočinjala jedna sasvim intimna povijest... Dok je, za sebe, računala rastojanje među koracima... Intenzitet novog susreta...Dok se, potpuno nezainteresovana za nas, bavila zadihanošću i naježenošću...
Dok si mi, Goloj, šaputao prezime... Dok smo, istrajni, slušali program Loše Radio Stanice... Dok sam pred belinom onog komadića dodira sklapala oči... Dok smo bili razgovorljivi... Dok si mi, u poverenju, prepričavao Iskustvo... Dok ništa nismo pričali...
Dok je Blagost sve što liči na tebe...
Dok mi neki dragi traže Priču o Otkrivanju...
Dok mislim hoćeš li je pročitati....
I koliko smem da kažem...
Znam samo da će priča biti o Tebi...
Kome ni prezime, onda, nisam dobro čula...
Sve zbog te zadihanosti jedne sasvim intimne povijesti!
Hmmmm... a što ga ne upita za prezime bar?:):)...
ako ne odmah, onda kad si se oddisala:):)?
Autor anam — 11 Nov 2008, 21:53
naprosto ne umijem napisati komentar. Samo se uvijek iznova zadivim kako složiš riječi i kako sa malo riječi kažeš mnogo.
Autor donna — 11 Nov 2008, 21:38
Svasta se desava na ovom svetu. Ima dosta dobrih ali i losih stvari. Mislim da treba uvek biti pozitivan ma sta se desilo, jer i od boljeg ima bolje.... :-)
Autor 300 — 11 Nov 2008, 16:24
Hmmm " zbog te zadihanosti jedne sasvim intimne povijesti!" napravimo mnogo grešaka u životu...
Autor sanjarenja56 — 11 Nov 2008, 16:09