Bezec...
Pomagala sam Preveru da kupi espadrile onog kišnog dana... Pokazao mi je oblak u obliku kestena... Sa Sokratom Rugalicom rešavala zagonetke... Sa Antićem ljubavisala... Objasnila mu kako se inati. On me zauzvrat čekao u svakom životu...Vešto sakrila aferu sa Selindžerom... Arundati sam optužila da je lažljivica... Beri mi šaputao neke bezobrazluke promuklim glasom. Ja ih prepričala Šekspiru... Nagovorila sve Pikasove ljubavnice da mi veruju... Učila Šantića da pliva... Saramago mi priznao da mu ja diktiram... Onog Rusa očarala i otišla... Ni za ime ga nisam pitala... Kanaletu docrtavala po jedan purpurni brod... Ameliju optužila da je nemaštovita, a Džubrana da je detinjast... Oni mi, naivno poverovali i rastužili se... Kad su shvatili da sam lagala, ja sam već putovala da se sretnem sa Kamijem. Grickali smo semenke i danima ogovarali Eliota. Kihot me uvek razumeo, naročito potrebu da sam nevidljiva... Elvisu pokazala kako da mi namigne... Sa Andrićem se smejala do Nevažnog... Vinsentu subotom donosila čist jastuk... Holdena proglasila herojem... Još jednom Rusu dopustila da bude opčinjen... Nagovorila ga da napustimo Avgustina... Andersena sretala, okretala glavu od njega i otvoreno prezirala njegovu Realnost... Gledao je kako jedem jabuke sa Platonom... Amadeus je za mene sakrivao po jedan rasejani ton... Matis me slikao kakva nisam bila, samo da me zabavi...
Od svih sam krala, uveravajući ih da dajem... Slatkorečivo se opraštala... I nestrpljivo odlazila...
Dok nisam zaćutala. Zbog samo jedne rečenice iz Pesmarice...
Pred kojom se Umetnost postidela.
Zbog koje je Otac Kockar samo još jedna Romantična Činjenica...
I koja zaustavlja sat na 8 45...
