Ljubavnici
Da si me samo...
U toj kafani na lošem glasu, punoj Tugovanki i dima, zaboravljenoj i oronuloj, da si me samo...
Mada je ta Džez Banda bila umorna. Bolesna. Zaspala... I te note nisu bile melodija...Neuspešne improvizacije. Disharmonija. Da, sećam se! Ali da si se samo usudio...
Zašto ne reći- i moja je haljina bila loša. Pozajmljena. A one sandale Potrošene od Traganja! Od Obilazaka. Od Odbačenosti... Pa, ipak- trebalo je...
Kad smo već ušli u tu Krčmu...
Kad smo već čuli tu Muziku...
I stajali pred tim Orkestrom...
Kad nas već niko nije pozvao u društvo, niti nazdravio za naš Srećni Slučaj...
Kad sam već podigla glavu visoko i kad sam već samo u tebe gledala...
Da si me samo poveo...
Zalepršao bi Til na porubu....
I bio bi to najlepši Ples!
U toj Kafani Neprihvaćenih...
Gde smo, Postiđeni, stajali na Podijumu!
