Basna bez pouke...
Sa zmijama se ne živi, rekla sam ti to. Od njih se beži daleko. Ako nisi Hrabri Lav. Tada im se suprotstavljaš. On se zmija ne boji. Njihov otrov ne može mu ništa. Ili o njemu ništa i ne zna. Pa je u tome njegova snaga.
Ako Hrabri Lav dođe da te vodi, ne šalji zmije na njega. Uzjaši ga i ćuti. Lezi mu na leđa i sakrij se. Ti to već dobro i radiš. Kad stane, stavi mu glavu u krilo i pomazi mu grivu kojom će te pokriti. Pusti neka ti veliki Hrabri Lav poliže ruku. Kukavičku...
Zaspi. Mirno. Jer ti zmije nece prići. Misliće da je snaga Hrabrog Lava i tvoja snaga. Hrabri Lav će ćutati i pustiti ih da u to veruju. Jer te voli. Beskrajno!
Hrabri Lav će travu pod tobom namestiti u udoban ležaj, protrešće grivu da u njoj nema peska, pre nego te pokrije i pre nego zaspiš. Umoran od sopstvenog straha.
I tek kad usniš duboko, Hrabri Lav će izvaditi svoje srce iz tela, sastaviti njegove pokidane komade, da se ništa ne primećuje, okrenuti se na drugu stranu. I zaplakati.
Jer nema leka za tvoju bolest od zmijskog otrova. Duboko je.
I ti ćes uvek pobeci od njega zmijama u leglo.
A tvoj lični Hrabri Lav će doći po tebe...
Valjda će ga izranjavano srce poslužiti još malo.
